Povijest

Prvi povijesni zapisi prikazuju da se Trojstvo spominje 1272. godine. U daljnjim povijesnim zapisima 1316. godine, spominje se postojanje samostana i opatije Sveto Trojstvo oko kojih je postojalo naselje.
Iz popisa župa zagrebačke nadbiskupije iz 1334. godine, na bjelovarskom području spominje se župa u mjestu, a 1704. godine podaci govore o nazivu Belloblaczka Vulgo Troisztvo, iz čega se jasno može zaključiti da se naziv odnosi na Veliko Trojstvo.
Nakon pustošenja Turaka i Mongola u 13. i 14. stoljeću, dolazi do izgradnje zemljanih utvrda (gradišta), o čemu svjedoče novija istraživanja između rukavca Bjelovacke i današnje šume „Lug“, oko 400 metara od željezničke stanice Grginac. Ostatci su pronađeni i na ivici šume Voščenik, zapadno od puta Dominkovica - Vrbica.
Značajna su nalazišta keramike na području današnje Općine i to: na križanju puta Maglenča – Stari brijeg, dvorište Milana Grbačića u Grgincu, zapadno od Borovog brijega i između potoka Bjelovacke i Dobrovite.
Na području Općine na više mjesta zapažene su mogile, odnosno uzvisine neobičnog oblika koje narod smatra grobovima u kojima su zakopani mongolski poglavice.



Razvoj Velikog Trojstva i okolnih naselja, temeljen je na povijesnim okolnostima i stalnom napretku.
Izgradnjom željezničke pruge Bjelovar – Kloštar 1900. godine i početkom rada tvornice crjepova i cigle u Paulovcu, te otvorenjem rudnika ugljena u Mišulinovcu, stvaraju se bolji uvjeti za razvoj ovih naselja.